~... dok je razum na jednoj sretan, srce plače na drugoj strani...~
i tako malo po malo vrijeme prolazi odlazi bez pitanja..... bez pitanja smije li uopće proći kraj mene a da ja to niti ne shvatim....... etoga ode i srednja ... ode zauvijek u nepovrat ... bilo ja dobro dok je trajalo ... no ipak prije nego odem dalje i pokušam sustići vrijeme htjela bih se zahvaliti ljudima iz razreda koje sam upoznala dok su imali 14, 15 god (neke i ranije znala) i sada napustila (ne zato što želim nego zato što život i vrijeme tako odlučuje naravno kilometri između svih nas ne pomažu) kada imaju 18, 19 god ... hvala vam svima od srca, jer vi ste ti koji ste me mnogo naučili ... možda zvuči smješno no da ... naučili ste me kako biti sretan, slobodan, tužan i jadan, kako se zaštititi od licemjerstva i mnogo toga drugoga ... i naravno hvala nekim djevojkama koje su me naučile da iako djeluju slatko drago i lijepo u biti su sasma drugačije osobe iznutra ... od vas sam se naučila braniti od takvih ... naravno hvala i dečkima koji su me naučili da su ponekad zaista puno veće babe tračerice od cura ali i pravi zajebani 
a najviše od srca hvala onima koji to zaista i zaslužuju ... momci i djevojke koji su me znali nasmijati do suza, koji su me upoznali sa svijetom sreće, radosti i toliko nekontroliranog smjeha da je to jednostavno presavršeno, upoznali su me sa svijetom bez boli..., zbog kojih će mi i za par godina zasuziti oči jer ih nemam kraj sebe i ne mogu imati ... hvala vam što ste uvijek bili uz mene i u dobru i u zlu malo je takvih a ja sam vas našla nadam se i vi mene i hvala vam što ste mi dopustili da prisustvujem u barem jednom djelu vašega života...
sve u svemu potrudit ću se da s ljudima koji su toga vrijedni ostanem u kontaktu što je više moguće i na što više naćina i znam da će to biti iznimno teško, u nekim slučajevima doći će i do neuspjeha ... svjesna sam toga vjerujte mi ... moj razum to zna ali srce ne prihvaća ... kao i u većini situacija u mom životu razum vuče na jednu a srce se batrga na drugoj strani i na kraju niti jedno nije zadovoljno ... bilo je dobro dok je trajalo ... zaista, i predobro ... volim vas ... i svima vam želim sreću ... i još mnogo veselih dana kakvih smo imali do sada ... ne istih ... nikada neće moći biti isti samo jednako veseli, dječji, sretni i bezbrižni ... jer vi ste ljudi koji zaslužuju da ih okružuje svijet poput toga ... 
